Natasha Kadin / Tragovi
Natasha Kadin je splitska umetnica, kustoskinja, producentkinja, aktivistkinja i predavačica. Studirala je književnost u Zadru, kulturni menadžment u Beogradu i projekt menadžment u Lionu. U toku je njena izložba Tragovi u galeriji Remont. Natashu smo zamolili da nam kaže nešto više o izložbi, ali i o splitskoj umetničkoj sceni.
U najavi izložbe piše da su Tragovi multimedijalni projekat osmišljen kao performans, instalacija i izložba koja uspostavlja odnose tela, grada, prirode, nomada, ljubavnika i umetnika. Kako povezuješ sve to kroz temu tragova? Šta su tragovi za tebe?
Traces ili Tragovi su projekt koji je započet još prije 7 godina kao jedno životno i umjetničko putovanje koje ostavlja „tragove“, kao konstantni „work in progress“ za koji nismo željeli da nikada završi. Ali kako se sve u životu odvija u nekim cikličkim koncentričnim krugovima (u mom slučaju vrlo često sedmogodišnjim) tako je ove godine jednostavno došlo vrijeme da se projekt na neki način završi i zaokruži, te sam odlučila prezentirati svoj dio priče, dakle izložba koja je trenutno postavljena u Remontu je moj subjektivni pogled na taj cjelokupni put, a ne njegova dokumentacija.
Izložba se sastoji od trokanalne audio-video instalacije, 13 velikih fotografija isprintanih na provizornim bijelim platnima, 36 stihova poeme „Mavena“ Radovana Ivšića isprintanih na bijele marame, i nekoliko predmeta/artefakata koji se pojavljuju na fotografijama i/ili u video radovima i koji nose jednu memorijsku intimnu vrijednost, a svaki od njih je na neki način oštećen i/ili nefunkcionalan trenutno. To je jedna intimna ispovijest koja osim tragova jednog životnog putovanja vrlo suptilno izlaže i tragove fizičkog nasilja na tijelu koji su nastali na kraju tog puta i koji su dokumentirani ali nisu stavljeni u prvi plan, kao što to obično biva s nasiljem u obitelji ili nasiljem nad partnerom – ono je uvijek nekako skriveno od očiju javnosti, o njemu se ne priča i općenito društvo ima tendenciju da „gleda na drugu stranu“, a ovaj veliki društveni problem je svuda oko nas i mnogo je češći i ozbiljniji nego mi to mislimo ili želimo znati. Ovom izložbom sam htjela na jedan suptilan način ukazati i na to, zato sam i stavila nekoliko fotografija na prozore galerije Remont da gledaju na ulicu, kako bih na neki način kao prvo ostvarila kontakt galerije i javnog prostora, ulice, grada, pa onda i ljudi koji nemaju običaj ulaziti u galerije, a ovako dolaze u kontakt sa umjetnošću koja se u njoj zbiva, ali i kako bih i na taj način ukazala na problem društva koji je tu pored nas, ali ga, slučajno ili namjerno, ne primjećujemo.
Namjerno nisam htjela raditi duge i široke eksplikacije rada jer moja namjera jest da svaki pojedinac kao prvo postane dio prostorne instalacije, nađe se u njoj, a kao drugo da razmisli o ovom načinu prezentacije te o vlastitim tragovima koje svi mi kreiramo i ostavljamo za sobom, te o vlastitoj hrabrosti da ih uzmemo, koristimo, pretvorimo u nešto drugo, ili jednostavno ostavimo u prostoru i vremenu u kojem su nastali.
U beogradskom Remontu su me Marija, Mića, Saša i Darka zaista jako lijepo ugostili i općenito sam ugodno iznenađena interesom i feedbackom prezentacije izložbe u Beogradu, a i ovo je grad u kojem sam studirala i ljubav Beograda i mene traje već godinama, a Remont je kao jedna važna nezavisna organizacija zaista najbolje mjesto za prezentaciju mog rada ovdje.
Na postavci su izloženi stihovi na francuskom, kao i knjige Andre Bretona, glas sa video radova govori tekst koji može da se shvati kao poezija u prozi. Koliko ti je značajna poezija i koja je njena uloga na ovoj postavci?
Poezija mi je uvijek bila jako važna u životu, i sama pišem poeziju ali nisam je spremna izlagati javno. Izloženi stihovi na francuskom poema su Radovana Ivšića, hrvatskog nadrealističkog pjesnika i dramatičara, koji je zbog neslaganja s tadašnjim sistemom 1954. otišao u Pariz i tamo ostao do kraja svog života, te pisao na francuskom i na hrvatskom jeziku. Njegova poezija uvijek me iznova inspirira, a i organizacija koju sam osnovala dobila je ime po toj poemi, te smatram da on još u Hrvatskoj nije dobio mjesto koje mu pripada te se želim baviti valorizacijom njegovog rada i dalje, upravo sam definirala koncept za trogodišnji međunarodni projekt u kojem ću s jednim sjajnim umjetnikom također „nježno dotaknutim“ njegovim radom, raditi na interdisciplinarnom tretiranju Ivšićevog života i djela. Knjige Andre Bretona dio su memorabilije, njime sam se bavila u nekoliko projekata, kao i općenito nadrealističkim pokretom, a frankofona kultura i umjetnost (iako još ne znam baš dobro francuski jezik, ali radim na tome 🙂 ) inspirirala me od djetinjstva i stalno mi se na začudne načine iznova vraćala u život i umjetnički rad.
Tema tvog doktorskog rada je vezana za feminizam u umetnosti, a radiš i kustosku feminističku izložbu uskoro u Splitu?
Tema mog doktorskog rada je Ženski identiteti u djelima hrvatskih suvremenih umjetnica. Studija slučaja: Sanja Iveković, mentor mi je dr. sc. Miško Šuvaković i dosta se sad bavim time. Međunarodna izložba i konferencija u Splitu bit će u siječnju u Galeriji umjetnina i radim je zajedno sa timom sjajnih mladih žena kojima sam u prošloj akademskoj godini predavala kolegij Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama i ova izložba njegov je završni dio. Sve radimo zajedno, organiziramo „feminističke večere“ u prostoru Mavene gdje papamo, pijuckamo vino i sastavljamo koncept izložbe, dogovaramo suradnice, organizaciju i logistiku. Upravo pokrećemo javni natjecaj za radove koje ćemo predstaviti, uz one koje pozivamo, a naziv projekta je DRŽAVA U KREVETU:
„Slijedeći feminističku maksimu OSOBNO JE POLITIČKO, kao i svoje razloge zašto se bavimo feminizmima, što nas nagoni da se javno deklariramo feministkinjama, došli smo do naziva izložbe DRŽAVA U KREVETU. Želimo znati koliko duboko i na koje načine sustav, država, vlast i politika upravljaju našim životima te u kojoj mjeri i zašto imaju potrebu ulaziti u naše živote, ložnice, tijela i glave – i upravljati njima. Posebno želimo razotkriti načine na koje prihvaćamo ili ne prihvaćamo njihova zavođenja, poljupce, naloge i nasilja. Želimo ogoliti sustav kao što on ogoljava nas. Želimo mu uzvratiti udarac, ili poljubac. Tražimo vaše ideje, koncepte, radove, načine i priče da rasvijetlimo ovu temu i saznamo zašto imamo osjećaj da je to vođenje ljubavi zapravo silovanje i kakve sve posljedice ostavlja na naše osobno. Koje jest političko. Koje jest osobno.
Tražimo suvremene istraživačke umjetničke i znanstvene radove u svim medijima na temu DRŽAVA U KREVETU za međunarodnu izložbu koja će se odvijati u Galeriji umjetnina u Splitu od 24. siječnja do 14. veljače 2014. Prijave do 20. 11. 2013. na mail mavena@mavena.hr.
Natjecaj ce uskoro biti stavljen na hrvatske, regionalne i globalne portale specijalizirane za suvremenu umjetnost i feminizam, i nadamo se i veselimo prijavama i vaših čitatelja, a posebno čitateljki.
Šta je Mavena?
Mavena, punim nazivom Mavena – 36 njezinih čuda je nezavisna umjetnička organizacija osnovana u Splitu 2006. godine i od početka je posvećena produkciji, prezentaciji i promociji suvremene umjetnosti, posebno mladih umjetnika, međunarodnoj kulturnoj suradnji i zagovaranju boljih uvjeta rada nezavisne kulture u Hrvatskoj. Kroz Mavenu prošli su mnogi, uglavnom mladi umjetnici, producenti, dizajneri, teoretičari i drugi, i ona je mnogima služila kao svojevrsna „odskočna daska“ u radu, a ja je doživljavam kao platformu za mlade umjetnike koja im pomaže organizacijski, logistički, tehnički i konceptualno da osmisle i prezentiraju svoj rad, dok im je ta pomoć potrebna. Mavenu sam osnovala s još dvoje ljudi, njena sam predsjednica od tad, i ona je jedna od rijetkih konstanti u mom životu. Iako joj je sjedište u Splitu, Mavena je prezentirala radove mladih hrvatskih i inozemnih umjetnika u mnogim gradovima svijeta, unutar nje se osnovao jedan od rijetkih nezavisnih kustoskih kolektiva u Hrvatskoj i platforma novomedijske umjetnosti NMG, jedan festival na malom otoku koji se sad razvija u cjelogodišnji rezidencijalni program, iznjedrili smo mnoge projekte i programe, surađivali s mnogim umjetnicima, organizacijama i institucijama iz zemlje i svijeta, i vodit ću je dok god budem smatrala da to ima smisla. Mavena nema svoj prostor (osim uredskog iako ni taj ne izgleda kao ured već je polivalentan, više kao radionica/rezidencija gdje se uvijek muvaju neki ljudi i stalno se nešto radi) jer ga ne želi imati, mi uvijek tražimo prostore prezentacije prema projektima koje radimo, a vrlo često radimo u javnom gradskom prostoru jer su naši radovi često aktivistički, ili pak u šumi ili na vrhu zgrade, sve može biti prostor umjetnosti i prostor izlaganja umjetnosti – to je naša filozofija.
Da li možeš da nam približiš splitsku scenu savremene umetnosti? Ko su glavni akteri, umetnici, organizacije, događaji?
Splitska scena (iako se oni koji čuče u svojim čahurama i mrze cijeli svijet ne bi složili sa mnom) vrlo je aktivna i vibrantna, čak i u ovo vrijeme kad je svugdje kriza pa su i iznosi koji se daju za kulturu sve manji i manji, a manje je i zainteresirane publike. Split ima taj jedan svoj specifični DIŠPET, i jednu klasičnu mediteransku LIJENOST, pa se onda najviše toga događa kad je isprovocirano nečim, npr. kad je gradonačelnik Splita bio Željko Kerum napravilo se zaista mnogo aktivističkih projekata, pokrenulo se nekoliko novih manifestacija suvremene kulture i umjetnosti (kao festival performansa DOPUST ili NUS – manifestacija neafirmiranih vizualnih umjetnika, i drugi). Dvije su osnovne žarišne točke suvremene umjetnosti u Splitu – Dom mladih i Umjetnička akademija u Splitu, a ja znam mnogo o obje jer koordiniram Platformu Doma mladih i predajem na odsjeku za Film i video UMAS-a tako da sam u stalnom kontaktu s mladim ljudima i umjetnicima, što mi daje zaista dobar uvid u scenu i njen razvoj.
Dom mladih je impozantni betonski kompleks čija je gradnja započela jos sredinom 1970-tih, uz još nekoliko kapitalnih splitskih projekata (kao Koteks, i Poljudski stadion), no nikad nije dovršen. Sredinom 90-tih počele su nezavisne organizacije i pojedinci ulaziti parcijalno u prostore, uređivati ih koliko su mogli i raditi u njima. Tada je nastao i legendarni klub Kocka koji se nalazi u podrumskoj etaži ovog kompleksa i koji je nastao kao squat tako što su mladi ušli u prostor, iznijeli tone otpada i počeli raditi koncerte i druge kulturne programe. Poslije se osnovala Koalicija udruga mladih, koja je najstarija koalicija udruga u Hrvatskoj i trenutno broji 11 organizacija, Mavena je njezin član, a prostor je sad organiziran kao svojevrstan community klub koji ima galeriju, atelje, knjižnicu slobodarske literature, veliki i mali prostor za koncerte, community radio, demo studio i druge prostore. Za vrijeme vladavine Keruma bio je zatvoren skoro 2 godine ali sada ponovo radi punim kapacitetom, bila sam njegova predsjednica nešto više od godinu dana ali sam nedavno dala ostavku jer imam mnogo drugih projekata koji čekaju, i doktorski rad za napisati u sljedećem periodu. U Prostoru doma mladih nalazi se još mnoštvo organizacija koje rade radionice, predstave, treninge, a institucija Multimedijalni kulturni centar osnovana je od Grada da koordinira cijelim prostorom, i iako nije dovršen vrlo je aktivan i na neki način okuplja cijelu splitsku nezavisnu scenu. Početkom godine smo pomoću donacije Zaklade kultura nova osnovali i Platformu Doma mladih, lokalnu zagovaračku platformu kroz koju se borimo za bolje uvjete rada, transparentnost lokalnih natječaja za kulturu i konačno dovršenje Doma, što se može dogoditi jedino putem EU natječaja jer je investicija prevelika za trenutne lokalne a i nacionalne mogućnosti i interese, no oni nam mogu pomoći, i pomažu, da se ta donacija dogodi.
UMAS je druga žarišna točka grada, to je relativno nova akademija, postoji oko 15 godina, dosta je praktično orjentirana i mogli bismo reći suvremena, na njoj rade većinom mlađi umjetnici i stručnjaci i dosad je iznjedrila mnogo kvalitetnih umjetnika što je rezultat kontinuiranog rada i posvećenja, a mnogi od njih su i na međunarodnom nivou priznati i nagrađivani, kao npr. Goran Škofić, Tihana Mandušić ili Marko Marković, i drugi. Ja sam prošle godine uspjela dobiti međunarodnu donaciju projekta PATTERNS za osnivanje novog kolegija i osnovala sam kolegij Feminizmi i društvene promjene u suvremenim umjetničkim praksama, što je bio prvi kolegij isključivo o feminističkim suvremenim umjetnostima na nekoj visokoškolskoj instituciji u Hrvatskoj, što dovoljno govori o progresivnosti i vizionarstvu ove akademije. Trenutno nam je problem što mladi često odlaze na doškolovanje u Zagreb ili inozemstvo, što u načelu nije loše, ali bismo trebali naći način i razloge da se oni nakon toga vrate u Split i tu razvijaju vlastitu umjetnost te doprinesu razvoju grada u cjelini. Evo, ja sam se prije nekoliko godina vratila u rodni grad, nakon mnogo lutanja po projektima i školovanjima, i ne znam koliko dugo će to trajati ali za sad me ovaj grad inspirira i nalazim i načine i razloge da u njemu živim i radim, iako to ponekad nije nimalo lako.
