Supervizuelna - Magazin za savremenu umetnost.
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
MENU
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
Aleksandar Todorović / C4
  • Razgovori
  • 26.03.2014.
  • Razgovor vodio Ivan Šuletić
  • 0
    3913

Aleksandar Todorović / C4

Umetnik Aleksandar Todorović je, osim što aktivno stvara i izlaže, od skoro počeo, sa nekoliko kolega da organizuje i realizuje niz događaja koje potpisuju kao “Grupa C4”. U međuvremenu “Grupa C4” je formalizovala svoj status i kao udruženje građana. Ovom prilikom sa njim razgovaram o karakteru grupe, njenim članovima i njihovim planovima.

 

 

 

10006342_10201415773896855_1152954749_n

 

 

 

Kako da predstavimo C4, kao umetničku grupu ili kao poduhvat?

 

S obzirom na trenutnu aktivnost, C4 možemo predstaviti najpre kao grupu, koja za cilj ima različite aktivnosti kroz koje će promovisati ne samo članova grupe, već i druge umetnike, koji se na ovaj ili onaj način bave angažovanom umetnošću. Kada smo odlučili da pored nas predstavljamo i druge umetnike, pa čak i da razmišljamo o on-line art časopisu koji bi izlazio dva-tri puta godišnje (za sada je to samo ideja), kao i da kroz našu aktivnost pokušamo da pribavljamo sredstva za organizovanje izložbi i ostalih planiranih aktivnosti poput diskusija, predavanja, čak i mogućih aktivističkih delovanja, mi smo prerasli u poduhvat. Našim delovanjem pokušavamo da razmrdamo ljude, ne samo redovnu publiku koja se sve više osipa, već i ljude koji nisu nikada ušli u galerije, da ih pokrenemo iz apatije, da shvate da su i umetnici ljudi kao oni, koji kroz umetnost mogu da predstave probleme čije posledice svi zajedno osećamo, na njima prijemčiv i razumljiv način – a to je već samo po sebi poduhvat, u kome koristimo medije, društvene mreže, kao i naše lično angažovanje.

 

 

Ko sve čini C4? Šta je zajednički imenitelj svim članovima?

 

Za sada, grupu C4 čini šest autora – Aleksandar Todorović, Aleksandar V. Branković, Miloš Đorđević, Vuk Vučković, Milan Nenezić i Marko Stajić. Ono što nam je zajedničko je da se svako od nas u svojoj umetnosti bavi društvenim fenomenima. Kao grupa delujemo jače, međusobno se podupirući i dopunjujući jedni druge. Zajedno nudimo i jednu kompletniju sliku problema našeg društva, pritom ne mislim samo u lokalnim okvirima, već i šire, globalno gledajući. Jaka kritička crta, kao i svojevrstan bunt, pa i provokativnost, takođe predstavljaju zajedničke crte koje nas povezuju, dok je pristup radu, svojstven svakom autoru, nešto što pored različitih obrađivanih fenomena dodatno doprinosi i vizuelnoj i narativnoj širini koju ova grupa predstavlja publici.

 

 

 

397518_10201415773576847_258446950_n

 

 

 

Već ste izlagali zajedno, a planirate još događaja. Koji su vaši ciljevi?

 

Ima ih više. Kao grupa lakše možemo da dođemo do izložbenih prostora – možemo lakše da ih popunimo ukoliko je prostor veliki, a ako se radi o izlaganju negde u inostranstvu, troškovi transporta se mogu podeliti- što je značajna stavka za sve umetnike. Takođe, kroz zvaničnu registraciju, dolazimo u mogućnost da u kontaktu sa institucijama (muzeji, ministarstva, galerije), drugim grupama ili individualnim umetnicima, delujemo ozbiljnije i zvaničnije, da dobijamo materijalna sredstva i sponzorstva. Ako neko od umetnika preko grupe dođe u poziciju da prodaje svoje radove, da sklopi ugovor o predstavljanju u nekoj galeriji, nakon čega može neometano da stvara i da zaista živi od toga, grupa je postigla svoj cilj u potpunosti. Pa ipak, osnovna stvar je da ne bi smelo biti kompromisa koji bi za posledicu imali da budemo manje oštri u svojoj umetnosti, ne bi li se naša umetnost lakše prodavala. Naš cilj nije da povlađujemo publici, već da je provociramo, da je izvlačimo iz okoštalih matrica ponašanja i razmišljanja.

 

 

Do skoro je vladalo mišljenje da su klasični mediji suviše uklopljeni u kapitalistički sistem, te im zbog toga nedostaje potencijal da zaista predstavljaju ozbiljnu kritiku, ali se ispostavilo da je to slučaj sa svim medijima. Kakvo je vaše mišljenje o kritičkim mogućnostima slike?

 

Da mislimo da nema nikakve šanse za promenom, verovatno se ne bi ovim ni bavili, pogotovo ne u ovakvoj formi. Ljudi koji se bave kreativnim aktivnostima, ne samo umetnici, već npr. i kolege iz društvenih nauka, sociolozi, psiholozi, novinari (ima naravno ljudi sličnog kova i u drugim profesijama) imaju uglavnom veću dozu entuzijazma i želje da promene stvari na bolje, neku svojevrsnu dozu samožrtvovanja i altruizma (u smislu da rade mnogo na tome za malu ili pak često za nikakvu dobit) koja ih inspiriše da se više zalažu za ostvarenje nekog boljeg, drugačijeg u humanijeg sveta. Mi pratimo tehnološki napredak i sve što on nosi, i koristimo sve moguće načine da dođemo do što šire publike. To je posao koji ovde retko ko radi, uglavnom iz nedostatka vremena, a ponekad i zbog neznanja ili pak opravdane letargije indukovane konstantnom egzistencijalnom nesigurnošću. Naše društvo se sistematski, već godinama i decenijama, potpuno udaljilo od koncepta umetnosti, da ona može da ima neki veći značaj, osim da stoji i trune po muzejima koji godinama čame prazni i zatvoreni, ili u galerijama u koje retko ko uđe, uglavnom samo na otvaranju izložbi, ako i tad. Ne možemo a da se ne otmemo utisku da takvo stanje nije isključivo samo posledica siromaštva i mera štednje (što u našem slučaju, uz opštu nekompetentnost institucija verovatno jeste glavni razlog), već da se aktivno radi da takvo stanje bude u društvu, i da se sve više pogoršava (svaka mogućnost da to i nedvosmisleno dokažemo, iz ove pozicije u kojoj smo, tj. da smo van vladajućih struktura, pada u vodu, i približava se teorijama zavere). Umesto umetnosti, ljudima se nudi zabava koja se izjednačava ili čak proglašava umetnošću- a kojoj upravo nedostaje taj momenat kritičkog posmatranja stvarnosti. Ako se čoveku ne nudi neki izazovan sadržaj, koji može da ga osvesti, postaje docilan, nesposoban da misli da je pozicija u kojoj je nepravedna, i da bi trebao da je nekako promeni- nauštrb naravno onih koji ga iskorišćavaju. Nije to naravno samo kod nas, tako je i u celom svetu, i pre će biti da mi sledimo svetske trendove, a ne obrnuto. Takođe, činjenica je da se u obrazovanju jako malo sredstava i vremena odvaja za umetnosti- prosto čovek stiče utisak da su ti školski predmeti tu da bi se zaposlio kontigent ljudi sa fakulkteta umetnosti i čuvao socijalni mir, nego da se budući naraštaju estetski opismene. Kao rezultat, imamo narod koji umetnost uglavnom malo ili nimalo ne razume, i koji se prezrivo i sa nepoverenjem odnosi prema njoj, i ljudima koji se bave njome. Nažalost, samim tim se dešava sve veće odvajanje naroda od umetnosti, od toga šta sve ona može da im donese, i ona sve više postaje nešto čime jedino mogu da se bave stručnjaci, ili pak ljudi koji mogu da je priuštiti (ne samo materijalno, već i vremenski), a kojih je sve manje- moramo imati u vidu da se umetnost, i to visoka, itekako prodavala i cirkulisala na Zapadu i među srednjom klasom, koja je mogla da priušti makar crteže, grafike, pa i manje slikarske i skulptorske komade poznatih umetnika. No, sa sve većim propadanjem i siromašenjem globalne srednje klase, i sve većim jazom između bogatih i siromašnih, umetnost postaje nešto što se sve više prepoznaje kao luksuz, koji najveći broj ljudi ne mogu da priušte, niti da u borbi sa osnovnim egzistencijalnim problemima nađu vremena i strpljenja da je razumeju. Mi, kao grupa, želimo da našim maksimalnim ličnim angažovanjem, umetničkim i ljudskim, makar malo promenimo situaciju, ne samo u društvu kome nudimo na uvid radove koji su neopterećeni potrebom da se nekome svide već odražavaju autentičan i beskompromisan stav autora prema posmatranom fenomenu, već i kod samih umetnika, kojima nudimo kolaboraciju i šansu da njihovi radovi (takođe angažovani, jer to je osnov ove grupe) ostvare jedan dublji dijalog sa radovima njihovih kolega koji se bave sličnim stvarima, i da samim tim bude jači efekat kod publike. Opet, mi ne želimo da nudimo konačna rešenja fenomena koje posmatramo, niti da podupiremo neke ideologije (političke, religiozne ili neke druge)- ima već primera umetnosti koja je u službi totalitanih režima preuzela takvu vrstu propagandno-edukativne uloge, i koja se “odnarodila”, i stavila se u službu vladajuće elite, samim tim izgubivši kritički i osvešćujući potencijal. Jedino rešenje koje kao grupa možemo ponuditi, bilo da su naše kolege, publika, i društvo u celini, da pojedinci moraju prvo poći od sebe kroz kritičko samoposmatranje, zatim sebe promeniti (na bolje), pa onda prepoznati i druge kao što su oni, pomoći im i udružiti se, i onda menjati stvari na globalnijem planu – svaka sličnost ovog modela sa organizovanjem naše grupe je naravno, potpuno namerna.

 

 

Da li prepoznajete veze sa autorima koji su se kroz istoriju bavili ovakvim temama? Da li se i kako bavite tim vezama?

 

Postoji velika razlika između ranijih i sadašnjih autora angažovane umetnosti. Danas umetnici moraju daleko više da se bave teorijom, marketingom, da prate trendove, da budu u toku sa svetom koji grabi sve bržim i većim koracima – uz sve to i da stvaraju dovoljno kvalitetna dela. Takođe, nove umetničke forme, kao i tehnološki napredak i mogućnosti koje on pruža- diseminacija ideja i slika putem interneta, viralne kampanje, društvene mreže – uz prelazak umetnosti i na polje samog aktivizma, sve su to različite mogućnosti, koje mogu da pomognu autorima da zaista imaju veći društveni uticaj. Umetnici to treba da koriste, koliko im vremenske i materijalne mogućnosti dopuštaju. U tom smislu postoje razlike, kao i u tome što su navedeni autori svet posmatrali iz prizme vremena i vrednosti koje danas izgledaju prevaziđene, poput hrišćanskih ideala koje je propagirao Hogart, ili komunističke utopije Kuna. Pa ipak, osnovna i zaista iskrena želja za nekim humanijim svetom, kao i kritikom postojećeg stanja je jednaka kod svih, bez obzira na vremenske i kulturne razlike.

 

 

 

1901369_10201415770776777_748790621_n

 

 

 

Na našoj sceni ima još autora koji se u svom radu bave problemima društva. Da li pratite domaću scenu, možda i inostranu, tražite li takve autore kao potencijalne članove ili možda saradnike na nekim novim projektima? Da li vam se možda neko javljao u međuvremenu?

 

Naravno, ima ih, i to kvalitetnih. Iako smo mali kulturni prostor, ovde i dalje stvara znatan broj mlađih autora i autora srednje generacije, čiji su radovi, proporcionalno budžetima i mogućnostima, na istom, a ponekad čak i boljem nivou od inostranih (to dokazuju nagrade koje ostvaruju na inostranih umetničkim konkursima i takmičenjima). Uglavnom se ne zna za te autore, zbog nezainteresovanosti društva i institucija – svi kažu da im je bitnija egzistencija, a o kulturi, o tome ćemo kasnije, “kad se situacija sredi”- u prevodu nikad. Ponekad je to i posledica nedovoljne aktivnosti samih autora, koji se nedovoljno ili uopšte ne reklamiraju (prebashodno misleći na internet i razne umetničke, pa i društvene mreže) uprkos više nego solidnom kvalitetu svoga rada. Takođe, sa kolegama se nakon studija vrlo često izgubi kontakt i za umetničko stvaralaštvo dragocena komunikacija, pa i dobronamerna, konstruktivna kritika. Takođe, i istoričari umetnosti, kako stariji, tako i oni mlađi, slabije prate scenu i uopšte savremene mlađe umetnike, i ređe ulaze u djalog, iako bi jedni drugima bili odlična ispomoć i potpora. Postoje ipak oni istoričari umetnosti, pa i umetnici, koji otkrivaju, pa i pomažu svoje mlađe kolege, mada je njih ipak manji broj nego što bi našem kultrnom prostoru trebao. Iako retki, oni su nam upravo i velika inspiracija da se i mi svojim udruživanjem borimo zajedno, i da pomažemo i “iznosimo na svetlo” i druge kvalitetne autore. Naravno, ovde govorimo o umetnicima koji se bave angažovanom umetnošću (veoma široko shvaćenom), pošto nam je to najbitniji faktor- uz priznanje kvaliteta mnogim umetnicima koji se ne bave tom vrstom umetnosti. Do sada su nam se javljali neki umetnici, i neke od njih, kao i one koje sami nađemo, ćemo zvati na neke projekte, bile to izložbe ili pak nešto drugo, a već smo bili u prilici da to i učinimo. Imamo već neke projekte u vidu, u pripremi, kao i autore koje ćemo zvati- sledeća izložba na kojoj ćemo imati više koizlagača biće u galeriji Inex, krajem aprila. Za sada aktivno pratimo, i sakupljamo utiske o našoj sceni i umetnicima na njoj, vršeći i tu ulogu kustosa i istoričara umetnosti, pa ćemo shodno prilici već organizovati primerene kolaboracije sa drugim umetnicima. A i ova grupa nije večito zatvorena, u nekom periodu može biti i proširena ili pak izmenjena u svom osnovnom sastavu, bez menjanja njene suštine.

–

 

 

Više informacija o grupi možete naći na artgroupc4.wordpress.com

–

Fotografije preuzete sa www.facebook.com/artgroupC4

 

 

 

  • Supervizuelna u studiju - STEFAN LUKIĆ

    Supervizuelna u studiju - STEFAN LUKIĆ

    U današnjoj epizodi Supervizuelne u studiju, ujedno i poslednjoj ove kalendarske godine, posetile smo pariski...

  • Supervizuelna u studiju - ANA ALEKSIĆ

    Supervizuelna u studiju - ANA ALEKSIĆ

    Ovom prilikom, Supervizuelna u studiju je posetila životni i radni prostor umetnice Ane Aleksić. Teme našeg...

  • Supervizuelna u studiju - PAVLE BANOVIĆ

    Supervizuelna u studiju - PAVLE BANOVIĆ

    Supervizuelna u studiju je ovoga puta razgovarala sa umetnikom Pavlom Banovićem. S obzirom na to da se Pavle ...

  • Supervizuelna u studiju - MINA RAKIDŽIĆ DOSTANIĆ

    Supervizuelna u studiju - MINA RAKIDŽIĆ DOSTANIĆ

    Supervizuelna u studiju  je ovoga puta posetila atelje umetnice Mine Rakidžić Dostanić. Sa njom smo ra...

  • Supervizuelna u studiju - NEBOJŠA YAMASAKI VUKELIĆ

    Supervizuelna u studiju - NEBOJŠA YAMASAKI VUKELIĆ

      Nova epizoda Supervizuelne u studiju odvija se u životnom i radnom prostoru umetnika Nebojše Ya...

Share:
Supervizuelna komentari (0)
Facebook komentari ()

Click here to cancel reply.
Ostavite komentar

Galerija RIMA na VIENNACONTEMPORARY 2018

Galerija RIMA na VIENNACONTEMPORARY 2018

Na globalnoj savremenoj umetničkoj sceni umetnički sajmovi predstavljaju vremenski kratkotrajnu pl...

Aleksandar Todorović

Aleksandar Todorović

Posetili smo Aleksandra Todorovića pred njegovu izložbu u Dio Horia na Mikonosu, koja se otvara 25...

Nikad viđeno: padanje u svest - Grupa C4 u Kulturnom centru Srbije u Parizu

Nikad viđeno: padanje u svest - Grupa C4 u Kulturnom centru Srbije u Parizu

Kolektivna izložba „Nikad viđeno: padanje u svest” umetničke grupe C-4 otvorena je u Kulturno...

Mihael Milunović / Freedom run

Mihael Milunović / Freedom run

    Freedom run, Tuš na papiru, 56 x 76cm, 2012.      ...

Darko Stojkov i Ivan Jovanović / Inex Film

Darko Stojkov i Ivan Jovanović / Inex Film

Inex film istražuje mogućnosti samoorganizovanja, solidarnosti i uradi sam životne filozofije u B...

supervizuelna@gmail.com

ISSN 2334-8038_supervizuelna (online)

Supervizuelna je elektronski magazin za savremenu umetnost i vizuelnu kulturu.Supervizuelna beleži, prenosi i analizira aktuelne ideje, dešavanja i teme iz domena savremene vizuelne umetnosti bez geografskih određenja, nudeći prostor za postavljanje pitanja i iniciranje razgovora o umetnosti današnjice.

 

 

Baza Supervizuelne nalazi se u Beogradu.

 

 

Redakciju magazina Supervizuelna čine:

Ljubica Vujović i Maja Petrović.

 

Osnivački tim magazina Supervizuelna čine:

Ana Bogdanović, Žolt Kovač, Isidora M. Nikolić, Saša Tkačenko i Ivan Šuletić.