
Nadežda Kirćanski
Nadežda Kirćanski (1992, Zrenjanin) vizuelna umetnica. Završila master studije vajarstva na Fakultetu likovnih umetnosti u Beogradu. Trenutno na prvoj godini doktorskih studija na istom fakultetu. U svojoj dosadašnjoj umetničkoj praksi bavila se istraživanjem tradicije pogrebnih običaja i funkcijom memorijala, kao i upotrebom savremenog jezika i njegovom uvezanošću u dominantne ideološke okvire. Realizovala preko 20 grupnih i 3 samostalne izložbe. Dobitnica je nagrade „Sreten Stojanović, profesor ALU” za 2017. i nagrade „Dimitrije Bašičević Mangelos” za 2018. godinu.
www.behance.net/nadezdakircanski
Zbog čega ćeš najradije ujutru skočiti iz kreveta?
Baš ne pamtim da je bilo ikakvih tragova radosti u ustajanju iz kreveta u poslednjih šest meseci – iskočila bih radosna iz kreveta da mi neko kupi nov krevet u koji mogu da uskočim iz starog.
Koja prepreka te frustrira?
Birokratska/finansijska. Bilo ih je brda u prethodnih par godina i frustracija je definitivno reč koja ih sve obuhvata.
Šta trenutno čitaš?
Martovsko izdanje e-flux časopisa.
Bez kojih reči ili pojmova tvoje misli ne bi bile potpune?
Bez psovki: neopterećeno psujem i stvarno ne znam kako bih išta opisala bez toga. „Sere mi se” je rečenica bez koje ne mogu da zamislim nijedan dan. Kletve gotivim isto.
Koje promene oko sebe primećuješ u poslednjih par godina?
Primećujem dosta promena u sebi. Život delim na pre i posle 2015. godine: tada se baš desio niz događaja posle kojh sam skoro potpuno preusmerila sve fokuse na rad i potisnula mnoge druge stvari. Čini mi se da se svi klackamo između tog drajva za opstankom koji nešto podrazumeva tu funkcionalnost, fokus, rad, rad, rad i potpunog iskliznuća u ludilo. Meni se to dešava više puta čak i na dnevnoj bazi. Možda jer se radi o umetnosti (bavim se stvarima koje pre svega sama osećam), ali rekla bih da su i nevezano za to uslovi baš nemogući.
Šta tebi lično znači umetnost? Šta ti ona daje? Šta ona zahteva?
Kao što imam potrebu da sve kategorišem i mapiram u produkciji svojih radova, tako to radim i u drugim segmentima života. Umetnost mi je tu pomogla da kontrolišem taj svoj histerični nagon za racionalizovanjem i naučila me strpljenju. Umetnost zahteva mnogo strpljenja: balans između srčanosti i hladne glave.
Koja misao ili osećanje te veseli?
Pomisao na sve super ljude koje imam oko sebe i na sve one koje tek treba da upoznam.