Milica Ružičić
Milica Ružičić (r. 1979. godine u Beogradu)
Vajarka koja ipak voli da luta kroz različite medije.
Predaje na Visokoj Školi Likovnih i Primenjenih Umetnosti Strukovnih Studija u Beogradu.
Peva u garažnom pank bendu Cruellas.
–
Šta trenutno čitaš?
Vision and Painting – The Logic of the Gaze, Norman Bryson
U kom prostoru nastaju tvoji radovi?
Kako kad, nekom igrom slučaja, poslednjih par godina u dnevnoj sobi predratnog letnjikovca na Dedinju.
Koji ti je omiljeni zvuk?
Ovo pitanje mi je vrlo teško palo. Teško mi je da odaberem omiljeni zvuk, ima ih stvarno mnogo i potrajalo bi. Možda mi je lakše da navedem šta ne volim od zvukova, nego obrnuto. Ne volim urbanu buku saobraćaja ni histerične napade kod ljudi, no verovatno je to sasvim očekivan izbor…
Bez kojih reči ili pojmova tvoje misli ne bi bile potpune?
Ovo pitanje me nateralo da se zapitam kakva su vam ovo pitanja ;D Deluje vrlo ležerno, ali zalazi u sasvim intimno polje, podseća na nekakvu igru slobodnih asocijacija kod psihologa, a obzirom da je ovo dostupno javnosti, nekako se osećam neprijatno da razgolitim i osakatim pravce svojih misli i osudim se na moguće pakovanje u fijoke, po osnovu površnih predrasuda onih koji ovo čitaju. Uostalom, pojmovi sami po sebi nemaju mnogo značenja ako nije jasan sklop u kom se nalaze…
Koja je najveća prepreka sa kojom se trenutno suočavaš?
Opet je teško izabrati, živimo u periodu koji nudi bezbroj prepreka. Trudim se da se ne nerviram zbog njih, i da prihvatim da su to stvari od kojih se put sastoji.
Da li sebe vidiš kao deo neke umetničke scene? Šta primećuješ da se vremenom menja na toj sceni?
Onako, kako kad, nekad da, verovatno kada izlažem više, a nekad se osećam sasvim nevidljivo, dezintegrisano. Čini mi se da je sama umetnička scena takva, potpuno nevidljiva za one van nje, tako da je više vidim kao neki subkulturni fenomen nego nekakvu scenu. Vremenom se menja mnogo stvari, neki odlaze, neki dolaze, menjaju se teme, fokusi i tendencije, pa i pozicije moći, no to je sve očekivano.
Šta je to što te čini drugačijom od drugih?
Ne znam. Ko su ti drugi? Verovatno su i ti drugi sastavljeni od mnogih različitih pojedinaca, pa je teško utvrditi koji je to normativ u odnosu na koji se razlikujem.
Šta je to što voliš kod umetnosti i/ili umetnika i/ili umetničkih radove koje voliš?
Ja i nisam naročiti ljubitelj umetnosti, volim naime jako mali broj radova i umetnika, ali volim jasno čitljive, odlučne koncepte i hrabrost u izvođenju. Volim kad rad miriše na revoluciju 😀
Kada misliš da će zgrada Muzeja savremene umetnosti u Beogradu (ponovo) da bude otvorena za javnost?
Stvarno ne znam, a nisam baš iskusna ni u klađenju, pa ne bih da licitiram.
Zbog čega ćeš najradije ujutru skočiti iz kreveta?
Najradije zbog sunčanog letnjeg dana koji ne bih da propustim…