Supervizuelna - Magazin za savremenu umetnost.
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
MENU
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
Zoran Dimovski
  • Mapa
  • 16.11.2014.
  • Supervizuelna
  • 0
    3160

Zoran Dimovski

“…U osnovnoj školi sam pevao u horu. To je bio hor male dece iz nižih, početnih razreda. Hor je bio višeglasni, pevali smo tri glasa. Sećam se da smo rado pevali, i sećam se još uvek te “jeze”, koju sam konstantno osećao u velikom hodniku škole, kada višeglasni dečiji hor uđe u sonancu… Naš repertoar su bile pesme iz narodno-oslobodilačke borbe, i vremena posle drugog svetskog rata. Kompozicije su imale snagu nacionalnih himni…

Za rad “Sang” (Pesma [nemački], Otpevano [engleski]), početna ideja su mi bile himne. Slušao sam himne raznih država. Napravio sam neku svoju listu himni koje u meni bude isto ono osećanje koje sam imao kada sam bio dete, dok sam pevao u horu. To su Ruska himna, Nemačka himna, himna poslednje Jugoslavije i pomalo himna Sjedinjenih Američkih Država.

Primetio sam da postoji veza između ruske i nemačke himne. Reči i tekst pesme nemačke himne se mogu otpevati i na muzuku ruske himne. Dok sam pripremao izložbu u jednoj od pomoćnih prostorija galerije Magacin u maju i junu 2014. godine, jednostavno sam morao da isprobam i materijalizujem nekim snimkom tu zamisao koja datira otprilike iz 2006. godine. Naravno, glas mi je bio potpuno “zakočen”… To tumačim nedostatkom lične slobode govora koja je generalno prisutna kod odraslih. A pomalo bi delovalo i čudno da stanari okolnih prostora čuju kako se noću beskrajno ponavlja Deutchland uber alles, dok se ponavlja snimanje?

Rad “Sang” je originalno zamišljen kao performans hora. U ovoj verziji u kojoj peva jedan čovek, morao sam ponavljati, učiti izgovor reči na nemačkom jeziku i sistemom višekanalnog snimanja nekako simulirati hor. Kao rezultat toga pojavila se neka dodatna vrednost navijačke, stadionske atmosfere, nekog masovnog događaja i spektakla.

Zbog anahronog političkog konteksta poimanja, koje se primenjuje i danas u post-savremenom, ali i zbog rasprostranjenosti Rusije na evropski i azijski kontinent, procep izmedju Nemačke i Rusije se čini mnogo dubljim nego što ustvari jeste. Veze između Nemačke i Rusije i Evrope i Rusije kao integralne evropske jedinice, su istorijske, civilizacijske, ali i genetske. Uzajamne relacije se definišu transferima energije i energenata, potom sirovina, nuklearnog potencijala, a zatim ljudi i novca… To uslovljava potpuno drugačiju emisiju simboličkog, u izmenjenom zapadnom svetu. To više nije blokovska bipolarnost hladnog rata koja se bazira na isključivosti kao ekvivalentu konfrontacije. To je bila važeća komunikaciona odrednica u odnosima Sovjetskog saveza i SAD. Konstitucijom Evropske unije, formira se nova povezanost (E.U. – Rusija), koja je u biti značajno više komplementarna nego isključiva. Dok se uspostavlja i jača jedna povezanost sa istokom, menja se priroda prethodnih veza sa zapadom. Ta veza sa zapadom slabi iscrtavajući buduću potencijalnu tačku konflikta.

Zoran Dimovski

Beograd, novembar 2014.

 

 

 

 

 

Work: “Sang” (Eng. / Ger.), version 1.0

Year: 2014.

Duration: 02:24

Performed, Recorded and mix by: Zoran Dimovski

runolist@eunet.rs

www.zorandimovski.com

Exhibition: “Affection”, Jun 2014, Magacin art space, Belgrade

Tools: Sony ECM-121 mic., JFET batt. preamp, SoundtrackPro, Apple mbp17in 

Note: The piece “Sang” (ver. 1.0) is in audio domain.

But it can be shown with ambiental environment, (like in the Magacin gallery) or in performance media with chorus.

Music: Anthem of Russia (2000.)

Performed: Presidential Orchestra, conducted by Pavel Ovsyannikov

Composer: Alexander Alexandrov

Year recorded: 2001.

Duration: 03:36

Source: official recording from Russian Government

websitehttp://www.gov.ru/main/symbols/gsrf4_5.html

Text & Lyrics: German national anthem by August Heinrich Hoffmann von Fallersleben 1841.

Photo: Ambiental release of “Sang” at the Magacin art space, Belgrade

Back – paper with graphite powder, hand made.

W 500 cm x H 300 x cm D 150 cm

Stands for chorus – empty.

Under – Tube amplifier, loudspeaker.

Wireless audio interface.

 

 

 

  • Supervizuelna u studiju - AMANDA HELLSTEN

    Supervizuelna u studiju - AMANDA HELLSTEN

    Novu sezonu serijala Supervizuelna u studiju započinjemo epizodom u kojoj smo posetili atelje umetnice Amande...

  • The Arrangement(s) Marine Marković: beleške o (de)konstruisanju

    The Arrangement(s) Marine Marković: beleške o (de)konstruisanju

    The Arrangement(s), trenutno izložen u Salonu Muzeja grada Beograda u okviru 60. Oktobarskog salona, predstav...

  • Tkane skulpture Jagode Buić

    Tkane skulpture Jagode Buić

    Premda mi danas, zbog neslućena razvoja sredstava informiranja i prometa, živimo u tzv. međunarodnom svijet...

  • Poziv za kustosku poziciju Bijenala mladih 2025

    Poziv za kustosku poziciju Bijenala mladih 2025

    U nastavku teksta u celosti prenosimo poziv za kustosku poziciju Bijenala mladih za 2025. godinu:   ...

  • IZLOŽBA „ZVEZDANE GESTE”

    IZLOŽBA „ZVEZDANE GESTE”

    U Umetničkom prostoru U10 od 20. maja do 10. juna otvorena je izložba Jelene Visković i Akinšole Lauansona...

Share:
Supervizuelna komentari (0)
Facebook komentari ()

Click here to cancel reply.
Ostavite komentar

Zoran Dimovski

Zoran Dimovski

U prostorijama Magacina u ulici Kraljevića Marka u Beogradu ovog leta će Zoran Dimovski predstavit...

supervizuelna@gmail.com

ISSN 2334-8038_supervizuelna (online)

Supervizuelna je elektronski magazin za savremenu umetnost i vizuelnu kulturu.Supervizuelna beleži, prenosi i analizira aktuelne ideje, dešavanja i teme iz domena savremene vizuelne umetnosti bez geografskih određenja, nudeći prostor za postavljanje pitanja i iniciranje razgovora o umetnosti današnjice.

 

 

Baza Supervizuelne nalazi se u Beogradu.

 

 

Redakciju magazina Supervizuelna čine:

Ljubica Vujović i Maja Petrović.

 

Osnivački tim magazina Supervizuelna čine:

Ana Bogdanović, Žolt Kovač, Isidora M. Nikolić, Saša Tkačenko i Ivan Šuletić.