
- Registrator
- 24.01.2018.
-
0
5724
A mačku si zaboravila da nahraniš? Ili šta se može videti na 20. Oktobarskom salonu (1979)
Sonja Vulešević, Student, Beograd, 31.10.1979.*
Svake godine u oktobru važi isto pitanje: po kojim merilima se odabiraju radovi za Oktobarski salon? Ako se zna da je organizaciju Oktobarskog salona izvršio Kulturni centar Beograda onda je sve jasno. Jer većina umetnika nam se već predstavila baš u njegovoj galeriji. Ipak, neko posebno merilo je teško naći, jer Oktobarski salon treba da predstavlja prikaz onoga što se dešavalo protekle godine u našoj likovnoj i primenjenoj umetnosti.
Opšti utisak – ništa novo. Izgleda da je lakše pridršavati se starih, uhodanih pravila, koja imaju prođu kod kritike i publike (i kupaca) nego pokušavati nešto novo na šta naš svet nije navikao. Premda su prisutni predstavnici svih generacija i pravaca, od “stare škole” do pop-arta, ništa novo nije rečeno ili urađeno. Prisutan je samo tzv. foto-realizam, i to više nego ikada ranije (primećeno je čak 11 slika). Tu je i neizbežni predstavnik ovog pravca Dragoš Kalajić (zar opet o njemu?) i zaista nije jasno šta on ovde radi. U stvari, ovo je njegova godina, bar po vici koju je podigao ni oko čega, pa mu valjda treba pružiti priliku da je dostojno završi.
Ovogodišnja nagrada za slikarstvo je prilično nejasno dodeljena (kao i uvek) Dimitriju Đuriću. Ipak, moralo se nešto izabrati u tom šarenilu motiva i boja (od nekih slika vas mogu zaboleti oči).
Zato je grafika Zorana Jovanovića Dobrotina s punim pravom osvojila ovogodišnju nagradu, mada se čini da je žiri imao težak posao ovog puta. Zaista ima radova koje vredi videti.
Što se skulpture tiče, ništa posebno. Nazivi su najzanimljiviji – jedan možete pročitati i u naslovu članka. Samo nije objašnjeno da li skulptura istog naziva to stvarno i predstavlja. Nagradu su zato podelila dva umetnika, i to zasluženo: Milija Glišić i Tomislav Kauzlarić.
Izbor u oblasti primenjene umetnosti je najzanimljiviji. Od tapiserija i nakita do plakata, ilustracija i stripa. Možda posebno treba pogledati strip Radeta Markovića “Zaljubljeni general” ili fotografije poput one Vladimira Srdanovića “House of the Rising Sun”. Ovde su nagrade dodeljene Jovici Veljoviću za kaligrafski “Citat iz neobjavljenih rukopisa Ive Andrića” i Zoranu Prvanoviću za nakit.
Ipak, da bi utisak o zbivanjima u okviru umetnosti ove godine bio potpun, treba otići i do galerije “Pinki” gde su izloženi radovi koji nisu primljeni na ovogodišnji Oktobarski salon. Ne samo zbog potpunijeg utiska – tamo se mogu videti mnogi zanimljivi radovi.
________________________________________
*Radonja Leposavić … [et. al.], PAŽNJA – KRITIKA!? 50 godina Oktobarskog salona, Beograd: Kulturni centar Beograda, 2009, 302.