Supervizuelna - Magazin za savremenu umetnost.
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
MENU
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
Slika kao svetlost ili teret: Aleks Kac i Etel Adnan u Serpentine galeriji
  • Blog
  • 08.08.2016.
  • Piše Aleksandra Lazar
  • 0
    4257

Slika kao svetlost ili teret: Aleks Kac i Etel Adnan u Serpentine galeriji

 

“Izgled svakodnevice samo zaklanja uvid u ono što je ispunjava i što bi se tamo moglo nalaziti”, pisao je Mark Rotko par godina posle Drugog svetskog rata. Upravo ovaj izgled svakodnevice jedino i zanima veterana američkog pop arta, Aleksa Kaca (Alex Katz). Njegove slike su zaokupljene “brzim svetlom”, tehnikom koja je mešavina reklamnog stila, intenzivnog kolorita, ogromnih plošno obojenih površina sa temama agresivne jednostavnosti – metod strateški smišljen da dominira galerijskim prostorom. Stoga je interesantno videti energetsko pražnjenje između Kaca i Etel Adnan, koja servira široki spektar radova podjednako snažno vladajući koloritom i jedinstvenim, koherentnim rukopisom.

 

Ovaj izuzetni slikarski duel trenutno se odvija u dva prostora Serpentine galerije: u staroj galeriji u kensingtonskoj bašti u toku je izložba “Brzo svetlo” Aleksa Kaca, dok je u Serpentine Sakler, samo par minuta šetnje niz park, u toku “Teret sveta” bejrutske slikarke Etel Adnan. Virtuozni vizuelni amalgam dvoje umetnika čiji je prosek godina 90 (Kac trenutno ima 89 godina, Adnan 91) prenosi životno i umetničko iskustvo koje se razlikuje u apsolutno svemu osim u vitalnosti.

 

 

creadsreads_3

Aleks Kac – Brzo svetlo, detalj izložbene postavke, Serpentine galerija, London 2016 © readsreads.info

 

 

Kac, koji verovatno slika bolje nego ikada u dosadašnjoj karijeri, ostaje zabavljen elegancijom jasno razrešenih površina boje i linije “u letu”, dizajnirajući enterijer jakim platnima koji su samo nominalno portreti ili pejsaži. Suštinski, ovi radovi su esencija Kacove slikarske vizije, koja je začeta pri prvom susretu sa Matisom i Utamarom, a u potpunosti se realizovala tokom vrhunca američke reklame i pop arta.

 

Za razliku od umetnosti apstraktnog ekspresionizma, koja se nasuprot kasnijoj asimilaciji u kodekse vladajućeg kulturnog, političkog i društvenog etosa borila za oslobađanje od istrošenih mitologija i zastarelog vizuelnog jezika kroz “odbacivanje svega što je zanimalo skoro svakoga, protest protiv svega što se dešavalo i umetnosti koja je to podržavala“ (Robert Mardevel), pop art je nastupio kao autoritarna, i na kraju preovladavajuća, odbrana umetnosti zaljubljene u vlasništvo. Želja apstraktnog impresionizma da “bude sâma priroda” (Polok) izgubila je bitku za individualistička, komformistička srca kapitalizma, gde stil trijumfuje nad emocijom, a prosvetiteljski žar potrošnje nadvladava svaku misaonost ili ezoteričnost.

 

 

_dsc8113

 Aleks Kac – Brzo svetlo, detalj izložbene postavke, Serpentine galerija, London 2016 © readsreads.info

 

 

Kacove slike pulsiraju kao ogromne ilustracije odvojene od reklamnog teksta ili slikarskog narativa, ne tražeći od posmatrača ništa drugo osim da potpuno kolonizuju njegov unutrašnji pejsaž; figure sa slika, kao lutke iz izloga, rapidno naseljavaju svest i isto tako rapidno je napuštaju. Kacova vizija je zavodljiva jer smo naviknuti na nju: okruženi smo skoro neprekidno frontalnim portretima lepih žena svedenih na modni simbol, fluidnom prolaznošću trenutka upakovanom kao refleksije na vodi, ili filmskim scenama sličnim njegovim slikama eksterijera sa prozorima na zamračenim zgradama, a sve u službi reklame za neki film, proizvod ili način zivota.

 

 

_dsc8176-2

Aleks Kac – Brzo svetlo, detalj izložbene postavke, Serpentine galerija, London 2016 © readsreads.info

 

 

Etel Adnan donosi potpuno drugačiji senzibilitet. Kao i Kac, i ona je imigrantkinja u Americi. Dok su Kacovi roditelji došli u Bronks iz Rusije, Adnanova je presla teži put preko Bejruta (gde je rodjena 1925. kao dete Grkinje iz Smirne i Sirijca u službi Otomanskog carstva), preko Pariza i Kalifornije. Kac je sekularni Jevrejin; Adnanova je odrasla sa hrišćanstvom i islamom, ali učeći od Sartra prihvata etiku egzistencijalizma – nalazi da i bez religije postoji odgovornost i moralna odluka.

 

I dok Kac teži da “slika brže nego što misli”, Adnanova ne odvaja iskustvo od teorije, tekst od slike. Umetnica smatra da je govor način organizovanja misli, niz donetih odluka koje su po sebi smernica i etos. Dok sofisticirana svedenost Kacovih slika sugeriše na strikno planski usmeren odnos prema radu, kod Adnanove sama priroda njenog razmišljanja vodi u višezvučje stvaranja slikom, crtežom, tapiserijom, filmom, poezijom ili prozom, na nekom od pet jezika kojima se tečno služi.

 

 

c_jerry_hardman-jones_1-2

Etel Adnan: Teret sveta, detalj izložbene postavke, Serpentine Sackler galerija, London 2016 © Jerry Hardman-Jones

 

 

Njen roman Sitt Marie Rose (1976) napisan je na francuskom, ali “Sitt” iz naslova je Arapska reč za gospođicu, u ovom slučaju hrišćansku gospođicu koju su početkom rata u Libanu ubili hrišćani jer je bila blagonaklona prema palestinskoj gluvonemoj deci. Ovim kontroverznim romanom Adnanova pokušava da nađe epicentar nasilja u do tada koherentnom društvu. Kac izbegava politiku, religiju i većinu društveno angažovanih tema, dok je Etel Adnan duboko politična, artikulisana u svom angažovanju, i nalazi politiku svugde: u Ilijadi, u apatičnosti poezije nastale tokom vladavine Regana i Buša, u apstrakciji gde svako otkrivanje novih formi sadrži primesu slobode. Sloboda ili ludilo, mogućnost ili krah – umetnica posmatra ove granične kategorije, koje obe u sebi sadrže nered, i pita se kako ustanoviti zakone, pravilno koristiti vlast, integrisati oprečna prava i ispuniti obaveze u datim okvirima i izvan njih. Dete iz mešanog braka i kolonizovane otadžbine, govoreći jezike koji sami po sebi signalizuju pripadnosti različitim sistemima, Adnanova razvija jak odnos prema fizičkom i moralnom prostoru. Orijentacija postaje od životnog značaja u svetu u kome može da opstane bilo koji pojam pravde, a znakovi i linije često služe kao simboli neizgovorljivog.

 

 

ea_014-ca1995-2000_oil_on_canvas_40x50cm

Etel Adnan, Bez naziva, oko 1995-2000, ulje na platnu, 40×50 cm, ljubaznošću umetnice i  Sfeir-Semler galerije, Hamburg/Bejrut
 

 

 

Kacova ogromna platna doživljavaju se kao lagani letnji intermeco, dok su male, guste kompozicije Etel Adnan za publiku puno zahtevnije višeznačne orkestracije vizuelnog i misaonog. Kod Kaca, površinska reduktivnost i pitkost nisu sasvim ispražnjene od smisla, ali kao orijentacija im služi samo lični kompas. Rafinirana, prepoznatljiva figura Ade Kac, slikareve supruge i muze koja se pojavljuje na preko 250 njegovih radova, javlja se kao arhetipska tema oko koje umetnik orbitira i kroz čiji lik iskazuje i prenosi unutrašnja stanja. Izvanrednost Kacovog stvaralaštva je u tome što, iako je on nesumnjivo i kreator i proizvod jednog potpunog pop arta, njegove slike prevazilaze ilustrativnost i prodiru izvan očiglednih ograničenja šablonske jednostavnosti. Kaca mozda ne interesuju radikalne slobode već let trenutka, ali taj trenutak sagledava čitavu slikarsku večnost. Adnanova stvara sa sličnom posvećenošću, dostižući takođe stanje unutrašnjeg mira kroz slike kojima prenosi iskustvo samorazaranja i nestajanja arapskog sveta i kulture: veće teme, drugačije iskustvo, i jedna fluidna, sjajna, gusta slika sveta.

 

 

_tf25184-2

Etel Adnan: Teret sveta, detalj izložbene postavke, Serpentine Sackler galerija, London 2016  © Tristan Fewings/Getty
 

 

 

 

Naslovna fotografija: Etel Adnan: Teret sveta, detalj izložbene postavke, Serpentine Sackler galerija, London 2016  © Tristan Fewings/Getty

  • Galerija RIMA na VIENNACONTEMPORARY 2018

    Galerija RIMA na VIENNACONTEMPORARY 2018

    Na globalnoj savremenoj umetničkoj sceni umetnički sajmovi predstavljaju vremenski kratkotrajnu platformu sa...

  • Godišnja izložba FLU 2018.

    Godišnja izložba FLU 2018.

    Tradicionalna godišnja izložba studentskih radova Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu trajala je od 10. ...

  • Kakvoća nostalgije

    Kakvoća nostalgije

      Vreme je slike... Ili je kraj teksta?   Dilema koja možda najaktuelnije definiše savremenost,...

  • Cetate Arts Danube / Art in context

    Cetate Arts Danube / Art in context

    Every summer, since 2008, Cetate (a village in Dolj County, Romania) becomes a place of artistic confluence a...

  • Večera za zeca

    Večera za zeca

    Dvojica umetnika koji su na svojstven način obeležili scenu devedesetih predstavili su radove na izložbama ...

Share:
Supervizuelna komentari (0)
Facebook komentari ()

Click here to cancel reply.
Ostavite komentar

Contemporary Balkan Art

Contemporary Balkan Art

Contemporary Balkan Art (CoBA) je inicijativa nastala u Londonu sa ciljem promovisanja umetnosti sa ...

TATE Modern, The World Goes Pop: Dušan Otašević

TATE Modern, The World Goes Pop: Dušan Otašević

Ove godine Tate Modern pravi izložbu The World Goes Pop na koju su pozvali umetnika Dušana Otašev...

Egon Šile: Radikalni akt

Egon Šile: Radikalni akt

>>> Please scroll down for the English version       Šile je bio moj pubertetski i...

Intervju sa Claes Oldenburgom / Zoran L. Božović (1991)

Intervju sa Claes Oldenburgom / Zoran L. Božović (1991)

Zašo obične stvari transformišete na neobičan način? Želite li nešto da dokažete, ili je to ...

Marina Abramovic - 512 Hours

Marina Abramovic - 512 Hours

Izlazim iz galerije Serpentine sa izložbe Marine Abramović 512 Hours, sa poznanicom novinarkom J. ...

supervizuelna@gmail.com

ISSN 2334-8038_supervizuelna (online)

Supervizuelna je elektronski magazin za savremenu umetnost i vizuelnu kulturu.Supervizuelna beleži, prenosi i analizira aktuelne ideje, dešavanja i teme iz domena savremene vizuelne umetnosti bez geografskih određenja, nudeći prostor za postavljanje pitanja i iniciranje razgovora o umetnosti današnjice.

 

 

Baza Supervizuelne nalazi se u Beogradu.

 

 

Redakciju Supervizuelne čine:

Ana Bogdanović, Žolt Kovač, Isidora M. Nikolić, Saša Tkačenko i Ivan Šuletić.