Mladen Miljanović
Rođen 1981 u Zenici, srednju školu završio u Doboju. Nakon srednje škole odlazi u vojsku i završava školu rezervnih oficira gdje kasnije obučava 30 vojnika. Nakon završetka vojne službe upisuje Akademiju umjetnosti u Banjaluci, smjer slikarstvo. Živi i radi u Banjoj Luci.
–
Šta trenutno čitaš?
Drugi paragraf 96. strane sa podnaslovom „Loša kulturna politika“, knjige Izvan konteksta. Ogledi i kritike iz umjetnosti, arhitekture i mode autora Irfana Hošića. (Stigla poštom presavijena u sanduče prije tri dana)
U kom prostoru nastaju tvoji radovi?
U prostoru mišljenja, tu je uvjek okrečeno u čisto bijelo, plafon je veoma visok i sa dobrom je rasvjetom, a ima i kran za teške materijale. Najčešće inicirani u prostoru apsurda kao moje i naše svakodnevne stvarnosti.
Koji ti je omiljeni zvuk?
Zvuk poklopca kad se otvara nova tegla ajvara.
Bez kojih reči ili pojmova tvoje misli ne bi bile potpune?
Radim, raditi, rade, radiću, radimo, radili, radio, neću i uzalud.
Da li sebe vidiš kao deo neke umetničke scene? Šta primećuješ da se vremenom menja na toj sceni?
Scene nema tako da nema ni mene na njoj, a vremenom se vrlo malo svašta ili mnogo ništa na njoj ni ne mjenja, jer gotovo da ne postoji.
Šta je to što voliš kod umetnosti i/ili umetnika i/ili umetničkih radove koje voliš?
To što su formalni proizvodi umnog rada i što je neko proveo kvalitetno vrijeme promišljajući i stvarajući ih bez pretpostavke kako će završiti na kraju.
Kada misliš da će Muzej savremene umetnosti u Beogradu da bude otvoren?
Pa Muzej savremene umejtnosti u Beogradu je otvoren 1965! Sama činjenica da se misli i priča o Muzeju znači da je otvoren.
Zbog čega ćeš najradije ujutru skočiti iz kreveta?
Zbog kriške hljeba namazane eurokremom.
Naslovna fotografija: Mladen Miljanović, At The Edge / Na ivici, performans, Galerija ACB Budimpešta, 2014
