Supervizuelna - Magazin za savremenu umetnost.
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
MENU
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
Hristina Ivanoska i Jane Čalovski
  • Mustra
  • 13.03.2015.
  • Uređuje Mirjana Boba Stojadinović / Marko Markoski, Tea Moderna, 2015.
  • 0
    4057

Hristina Ivanoska i Jane Čalovski

Hristina Ivanoska (1974, Skoplje, Makedonija) gradi svoju umetničku praksu preko iznalaženja različitih  načina individualnog delovanja protiv uspostavljenih modela i normativa nametnutih od strane konvencionalnih društvenih i političkih sistema. Diplomirala i magistrirala na Fakultetu likovnih umetnosti u Skoplju, a 2014. godine upisala doktorske studije na Akademiji likovnih umetnosti u Beču.

 

 

Istraživačka praksa Janeta Čalovskog (Yane Calovski, 1973) bavi se iskustvenim idejama koje su često smeštene u sajt-sprecifičnosti nove kulturne i političke geografije. Njegovi objekti, crteži, video-radovi i instalaciji proizlaze iz procesa impliciranja modernističkih arhiva u savremenim socio-kulturnim politikama. Izlagao je u Tejt Britan (Tate Britain, London), European Kunsthalle (Keln), Savremenom umetničkom centru (Vilnus), Konsthalen Brands (Konshallen Brandts, Odens), Kronika (Bitkom), Filadelfijskom umetničkom muzeju, The Drawing Center (Њујорк) i drugde. Takođe je izlagao na Manifesti 3 (2000) i Manifesti 7 (2008). Dobitnik je brojnih stipendija među kojima i The Pew Fellowship in the Arts (2001). Čalovski je magistrirao u polju medijskih i kulturoloških produkcija na Univerzitetu Linkoping 2010. godine. Takođe je studirao u Centru za savremenu umetnost Kitakjušu (CCA Kitakyushu, Japan, 1999/00) i Akademiji Jan van Ajk (Jan van Eyck Academy, Holandija, 2002/04). Čalovskog zastupa Galerija Žak Branička (Zak Branicka).

 

 

Hristina Ivanoska i Jane Čalovski (Yane Calovski) sarađuju od 2000. godine. Njihovi projekti oživljavaju višeslojne konceptualne mogućnosti putem asocijacija koje preispituju dinamiku umetničkog delovanja. Nalazeći inspiraciju u akumuliranom znanju, intuitivnim referencama, istorijskim i savremenim kontekstima, oboje nezavisno jedno od drugog stvaraju svoj pravac razmišljanja, da bi se zatim povezali i razvili neobičnu logiku koja je u prirodi njihove saradnje.

 

 

Ove godine predstaviće Makedoniju na Venecijanskom bijenalu.

 

 

 

 

 

Šta trenutno čitate?

 

Hristina: Simon Weil: An Antology, edited and introduced by Sian Miles (Grove Press, 1986)

Jane: Paul Thek: Shrine (Kolomba, 2012)

 

 

U kom prostoru nastaju vaši radovi?

 

Hristina: Prvo u mojoj glavi, a onda gde god imam prostor za rad.

Jane: U hroničnom nedostatku studijskog prostora, radim kod kuće.

 

 

 

Koji vam je omiljeni zvuk?

 

Hristina: Kad naš sin Teodor imitira zvuk formule u trku.

Jane: Kad naš sin Teodor uzdahne.

 

 

 

Bez kojih reči ili pojmova vaše misli ne bi bile potpune?

 

Hristina: Sloboda, literatura, priroda.

Jane: Ljubav, umetnost, politika.

 

 

 

Koja je najveća prepreka sa kojom se trenutno suočavate?

 

Hristina: Čekanje na donošenje odluka koje me tangiraju, a koje ne zavise od mene.

Jane: Multiplikacija radnih obaveza, sve manje vremena za zabavu.

 

 

 

Da li sebe vidite kao delom neke umetničke scene? Šta primećujete da se vremenom menja na toj sceni?

 

Hristina: Pa sebe nikad nisam doživljavala kao deo neke scene. Za sebe više mislim da sam autsajder nego insajder, jer mislim da sam više bila u procesu stvaranja sebe kao umetnika i stvaranja moje umetnosti. U nekim periodima sam izlagala više sa jednim ili drugim umetnicima, ali to je bio više izbor kuratora nego moja lična identifikacija sa nekom grupom ili scenom. To je kad razmisljam o sebi kao umetniku. A kad razmišljam o sebi kao kulturnom radniku onda pripadam nezavisnoj kulturnoj sceni kao ko-osnovač organizacije press to exit project space (www.presstoexit.org.mk).

Jane: Ja sam deo nezavisne kulturne scene. Ono što se menja na toj sceni je fakat da smo sve više politički svesni i spremni da se izborimo za bolje uslove rada kulturnih radnika, za vidljivost nezavisne scene u društvu i za mogućnost za dugoročni razvoj scene koja je sad bukvalno na margini.

 

 

 

Šta je to što vas čini drugačijim od drugih?

 

Hristina: Ne prestajem da radim na sebi, jer umetnost nije samo stvaranje radova. Trudim se da se distanciram od ludila koje vlada mojom zemljom da ne bih poludela.

Jane: Tricky question. Pitajte druge.

 

 

Šta je to što volite kod umetnosti i/ili umetnika i/ili umetničkih radove koje volite?

 

Hristina: Volim jednostavnost u konceptima, kao i u njihovoj realizaciji/vizuelizaciji. Kad su pročišćeni od nebitnih stvari i dovedeni do maksimuma minimuma, to je za mene genijalnost, to je poezija.

Jane: Volim kad osetim da želim da upoznam autora.

 

 

Zbog čega ćete najradije ujutru skočiti iz kreveta?

 

Hristina: Kad čujem glas Teodora koji me zove.

Jane: Najradije ne bih skakao iz kreveta, ostao bih što duže.

 

 

 

2014, godina mi sada izgleda kao…

Hristina: uspešna godina.

Jane: preokret.

2014. sam se zaljubila u:

Hristina: tekst „La Mysterique“ teoretičarke i feministkinje Lis Irigare (Luce Irigaray) iz njene knjige „Speculum of the other woman“.

Jane: u poeziju mog oca, Todora Čalovskog.

2014. ću pamtiti po:

Hristina: upisanim doktorskim studijama u Beču, i po tome što smo Jane i ja izabrani za predstavnike Makedonije na ovogodišnjem 56. Venecijanskom bijenalu.

Jane: Društveno to je bila godina hipokrizije i pročetak kraja jednog nedemokratskog režima u Makedoniji.

2014. sam videla/o izložbu:

Hrsitina: The Art of Failure: Affective Strangers, kurator Slavcho Dimitrov, Nacionalna galerija Makedonije.

Jane: Harun Farocki: Serious Games, Hamburger Bahnhof – Museum für Gegenwart – Berlin

2014. sam prvi put bila u:

Hristina: Baden-Badenu u Nemačkoj.

Jane: Gibelina, Sicilija. 

Najbolja anegdota iz 2014.

Hrsitina i Jane: Kad smo sinu kipili bickl i odmah je krenuo da vozi na dva točka. Ima četiri godine i neustrašiv je.

Za 2015. planiram da:

Hristina: Da imam nove ideje i da ih realizujem.

Jane: Budem hrabriji.

 

 

 

  • Slavica Popov

    Slavica Popov

    Slavica Popov je rođena 1976. godine u Zrenjaninu. Diplomirala je na Odeljenju za istoriju umetnosti Filozofs...

  • Rade Tepavčević

    Rade Tepavčević

    Rođen 1994. godine, živi i radi u Novom Sadu. Trenutno na master studijama slikarstva na Akademiji umetnosti...

  • Nadežda Kirćanski

    Nadežda Kirćanski

    Nadežda Kirćanski (1992, Zrenjanin) vizuelna umetnica. Završila master studije vajarstva na Fakultetu likov...

  • Svetlana Volic

    Svetlana Volic

    Svetlana Volic, NON FINITO, Pasaž 2: Gde prestaje svet, 2017, Salon Muzeja savremene umetnosti Beograd.   ...

  • Andrej Dolinka

    Andrej Dolinka

    Andrej Dolinka je grafički dizajner zaposlen u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu. Pored toga, vezuje se z...

Share:
Supervizuelna komentari (0)
Facebook komentari ()

Click here to cancel reply.
Ostavite komentar

#OnVacation u okupiranoj Veneciji

#OnVacation u okupiranoj Veneciji

>>> Please scroll down for the English version   Ovogodišnje Venecijansko Bijenale pod...

Lidija Merenik i Ivan Grubanov / 56. Bijenale u Veneciji

Lidija Merenik i Ivan Grubanov / 56. Bijenale u Veneciji

O utiscima sa učešća na ovogodišnjem Bijenalu u Veneciji razgovarali smo sa predstavnicima Pavil...

supervizuelna@gmail.com

ISSN 2334-8038_supervizuelna (online)

Supervizuelna je elektronski magazin za savremenu umetnost i vizuelnu kulturu.Supervizuelna beleži, prenosi i analizira aktuelne ideje, dešavanja i teme iz domena savremene vizuelne umetnosti bez geografskih određenja, nudeći prostor za postavljanje pitanja i iniciranje razgovora o umetnosti današnjice.

 

 

Baza Supervizuelne nalazi se u Beogradu.

 

 

Redakciju Supervizuelne čine:

Ana Bogdanović, Žolt Kovač, Isidora M. Nikolić, Saša Tkačenko i Ivan Šuletić.