Supervizuelna - Magazin za savremenu umetnost.
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
MENU
  • RAZGOVORI
  • MONITOR
  • MUSTRA
  • Blog
  • MAPA
  • REGISTRATOR
  • SNEAK PEEK
Željena ili neželjena baština, svuda oko nas / Vojin Bakić (1915-1992): Svjetlonosne forme – retrospektivna izložba (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)
  • Blog
  • 27.01.2014.
  • Piše Lidija Merenik
  • 0
    14419

Željena ili neželjena baština, svuda oko nas / Vojin Bakić (1915-1992): Svjetlonosne forme – retrospektivna izložba (Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb)

.Uzaludni su svi napori da se spasemo od neumoljive sadašnjosti u nostalgiji još netaknute prošlosti  ili da predviđamo da će bolja budućnost doneti zaborav.  (H. Arent)

 

 

 

Fotografija-Tošo-Dabac,-vl.-ATD,MSU,-Grad-Zagreb,-(SUM-3072-2)

Vojin Bakić u ateljeu, foto: Tošo Dabac

 

 

 

Prva velika retrospektiva skulptora Vojina Bakića izuzetno je dobar povod da se, kako u hrvatskoj javnosti, tako i drugde u regionu, progovori o hudoj sudbini spomeničke i memorijalne plastike posvećene NOR-u i da se problematizuje politički kontekst „neželjenog nasleđa“, kako, parafrazirajući Rigla, kaže uticajna zagrebačka istoričarka umetnosti Snješka Knežević. Dela Vojina Bakića, bila ona vezana za ideološko-formalni okvir socijalističkog realizma poput Bjelovarca, bilo druga izuzetnih modernističkih monumentalnih vrednosti, kao što su arhitektonsko-spomenička celina na Petrovoj gori i ponajpre spomenik Pobedi revolucije naroda Slavonije u Kamenskom (1968) bila su žrtve uništavanja i zatiranja. Spomenik u Kamenskom je miniran i raznet eksplozijom 1992. godine, a Bjelovarac je devastiran, da bi ga inicijativa grupe stručnjaka, građana i lokalnih vlasti obnovila i vratila na prvobitno mesto 2010. godine. Ukratko, iz mnoštva dokumentarnog video-materijala koji se može videti na izložbi i iz iscrpnog teksta o spomeničkoj plastici Vojina Bakića u katalogu izložbe autora prof. Zvonka Makovića, saznajemo da su tokom devedesetih godina uništeni Bakićevi spomenici u Bjelovaru, Čazmi, Gudovci, Bačkovici, Kamenskom i drugim mestima. S druge strane, spomeničko zdanje na Petrovoj gori godinama služi kao „izvor“ čelične oplate sa fasade, koja skoro da je već sasvim pokradena, tako da spomenik/zdanje opstaje iskjučivo zahvaljujući solidno urađenima konstrukciji i enterijeru.

 

 

 

FOTO-Gattin_Petrova-gora

Vojin Bakić, Spomenik ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori, 1970-1982

 

 

 

Petrova-gora_Igor-Grubić3-SADASNJE-STANJE

Sadašnje stanje Bakićevog Spomenika ustanku naroda Banije i Korduna na Petrovoj gori

 

 

 

Bakić, jedan od najvećih jugoslovenskih modernističkih skulptora rođen je u Bjelovaru, u imućnoj porodici trgovca Konstantina Bakića. Studirao je na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu gde je i specijalizirao kod Frana Kršinića i Ivana Meštrovića. Godine 1941. ustaše su u Jadovnu pogubile četvoricu njegove braće, što je trauma koju je nosio čitavog života. Odmah po oslobođenju posvećuje se stvaranju portreta (Ivan Goran Kovačić, Marko Orešković) i spomenika u duhu socijalističkog realizma. Među njima je najčuveniji i široko popularan i repliciran Spomenik streljanima – poziv na ustanak u Bjelovaru (Bjelovarac). Od kraja četrdesetih godina, Vojin Bakić je individualnim i izvankolektivističkim kreativnim formalnim prosedeom izmenio kako akademske tako i „harkovske“ spomeničke normative i stereotipe. Nametnuo je istinske herojske modele, uzevši  za svoj mogući istorijski uzor dinamiku, hrabrost i otpor „Slobode na barikadama“: figure u jurišu raširenih ruku sa puškom u ruci (Čazma), kao i danas najznamenitiji amblem antifašističkog prkosa, figuru visoko uzdignutih pesnica – Bjelovarca iz 1947. godine ili Valjevčana – spomenik Stjepanu Filipoviću (Valjevo, 1960). Već sam spomenik Filipoviću predstavlja formalno-redukcionistički pomak od spomeničke i memorijalne skulpture socrealizma, a za neposredan uzor uzeta je čuvena dokumentarna fotografija Filipovića na vešalima, nekoliko trenutaka pred pogubljenje, dok izvikuje slobodarske i partijske parole. Najraniju distancu od socrealističkog formalnog iskaza Bakić postiže 1953. godine, modelom za spomenik Marksu i Engelsu, namenjenom istoimenom beogradskom trgu. Međutim, ideološka komisija spomenika (M. V. Bogdanović, M. Krleža i J. Vidmar) odbila je Bakićevo ideološki nepravoverno rešenje spomenika, označavajući ga kao „groteskno“ i „bezlično“, pa on nikada nije realizovan, dok je bronzani odlivak poklonjen Josipu Brozu Titu.

 

 

 

KAMENSKO,-UNISTENO

Vojin Bakić, Spomenik pobjedi revolucije naroda Slavonije, Kamenska, 1968, danas uništen

 

 

 

U jednako hrabrom iskoraku ka modernizmu, Bakić razara ideju statičnog spomenika/statue i predlaže takve apstraktne i empatijske oblike koji treba da, kako sam kaže, „izraze težnju čoveka da osvoji i odredi prostranstva i prostore za čoveka, takve prostore u kojima bi čovek mogao osetiti svoje puno dostojanstvo“. On se ubrzano kreće ka uzbudljivim formalnim istraživanjima apstraktnih (prirodnih) oblika koje radi u kamenu ili metalu zahtevnim tehničkim ili tehnološkim metodama. U pogledu traženja formi koje se generišu iz prirode, po prirodi, tlu i terenu (razlistane, razvijene, razrezane forme i sl.) Bakić se može porediti sa Arpom, Murom ili arhitektom Alvarom Altom – rešenje za zdanje na Petrovoj gori možda je u tom pogledu najrečitije. Spomenici u Kamenskom, na Petrovoj gori, spomen područja Dotrščina (1964-1968), Ivanu Goranu Kovačiću u Lukovdolu (1964) i Spomen obeležje u Kragujevcu (1981) su, kako piše autorka i kustoskinja ove retrospektive Nataša Ivančević „snagom vizije i vrhunskom kreacijom početkom šezdesetih godina učinili odlučan zaokret u načinu oblikovanja monumentalne spomeničke skulpture na području tadašnje Jugoslavije. Ideološki zadatak lišava naracije, a apstraktnim jezikom visokog modernizma uzdiže skulpturu do univerzalnog znaka.“

 

 

 

Bakić_Kragujevac

Vojin Bakić, Spomen-obeležje naroda Hrvatske u spomen-parku Kragujevački oktobar u Kragujevcu, 1981

 

 

 

Važnu etapu Bakićevog stvaralaštva čini bliskost Novim Tendencijama, koje kao međunarodni pokret pedesetih i šezdesetih godina nastaju i kulminiraju u Zagrebu. Bakić tokom šezdesetih učestvuje na izložbama NT2, T4 i T5 (1973), a dela su mu uvrštena i u retrospektive NT održane tokom prve decenije XXI veka. Njegova dela poput Svetlonosnih oblika iz 1963-64. i kasnijih istoimenih varijacija ne mogu biti bolji i jači činilac umetničke ideologije NT u šezdesetim godinama: „Otvaranjem problema nove uloge plastičkih umetnosti u savremenom društvu, pri kojoj kipar ili slikar neće integrisati gotovo delo u dani arhitektonski ili urbani ambijent, nego će neposredno sudelovati u procesu njihovog oblikovanja, u našoj će se sredini aktualizovati problem nove i stvarne društvene uloge umetnosti…“, navodi Vera Horvat Pintarić 1965. godine, povodom Bakićeve izložbe u Salonu Moderne galerije (danas Salon MSU) u Beogradu. I zaista, Bakić je, tokom svog višedecenijskog opusa, uspeo da kroz različite formalne preobražaje ostane jedan od najinventivnijih modernističkih autora nekadašnje Jugoslavije, pa i šire. U formalnim istraživanjima vođen avanturom i eksperimentom, u ideološkom smislu vođen utopijskom verom u sveopšti napredak koji je izjednačavao dobrobit čoveka sa dobrobiti umetnosti. Svetlonosno, prosvetiteljski.

 

 

 

Bakić_1965,-Svetlonosni-oblici-XX

Vojin Bakić, Svetlosni oblici, 1965

 

 

 

 

Bakić_1963,-Forme-koje-zrače

Vojin Bakić, Forme koje zrače, 1963

 

 

 

Uprkos činjenici da je više puta izlagao u Beogradu i uradio više monumentalnih spomenika u Srbiji, uprkos tome što je njegov rad Cirkulacija (1974) bio jedan od amblema zlatnog doba jugoslovenskog modernizma i beogradskog Muzeja savremene umetnosti (pored čijeg ulaza stoji u otvorenom prostoru), rastužuje saznanje da bi se danas u Beogradu jedva našao odgovarajući prostor za ovu izuzetnu retrospektivu. Tačnije, za bilo kakvu, bilo čiju retrospektivu. Ne samo zbog neupotrebljivosti zgrade MSU, već i zbog opšte nezainteresovanosti, ravnodušnosti ili udvorištva stručne javnosti i drugačijih agendi vodećih poslenika u poslednjih petnaestak godina. Tako je i Cirkulacija prepuštena zaboravu, nemaru, „zubu vremena“, propadajući nam pred očima u već znatno oštećenom i sramno  zapuštenom, nezaštićenom i nekonzerviranom parku skulpture, zajedno sa delima Matije Vukovića, Olge Jančić, Ota Loga, Koke Jankovića i drugih, ispred već predugo beznadežno onesposobljene i zatvorene zgrade MSU na Ušću.

 

 

 

 

 

____________

 

 

Autorka izložbe je Nataša Ivančević, kustoskinja.

Izložbu prati obiman katalog grupe autora. 

Trajanje izložbe je produženo do početka marta 2014. 

©Fotografije zaštićene autorskim i vlasničkim pravima Muzeja suvremene umjetnosti, 
Zagreb i autora fotografija.

Reprodukovanje  i preuzimanje nije dozvoljeno.

link za izložbu: www.msu.hr/#/hr/20049/

 

 

 

 

  • Galerija RIMA na VIENNACONTEMPORARY 2018

    Galerija RIMA na VIENNACONTEMPORARY 2018

    Na globalnoj savremenoj umetničkoj sceni umetnički sajmovi predstavljaju vremenski kratkotrajnu platformu sa...

  • Godišnja izložba FLU 2018.

    Godišnja izložba FLU 2018.

    Tradicionalna godišnja izložba studentskih radova Fakulteta likovnih umetnosti u Beogradu trajala je od 10. ...

  • Kakvoća nostalgije

    Kakvoća nostalgije

      Vreme je slike... Ili je kraj teksta?   Dilema koja možda najaktuelnije definiše savremenost,...

  • Cetate Arts Danube / Art in context

    Cetate Arts Danube / Art in context

    Every summer, since 2008, Cetate (a village in Dolj County, Romania) becomes a place of artistic confluence a...

  • Večera za zeca

    Večera za zeca

    Dvojica umetnika koji su na svojstven način obeležili scenu devedesetih predstavili su radove na izložbama ...

Share:
Supervizuelna komentari (0)
Facebook komentari ()

Click here to cancel reply.
Ostavite komentar

Đorđe Ivačković - Slikarstvo kao avantura pred nepoznatim  / Lidija Merenik (1989)

Đorđe Ivačković - Slikarstvo kao avantura pred nepoznatim / Lidija Merenik (1989)

Razgovor je vođen za časopis Moment oktobra 1989. u Beogradu.     Đorđe Ivačković je jugo...

Žižić/Kožul trajno ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

Žižić/Kožul trajno ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu

29. septembra otkriven je novi umetnički rad ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, betonska...

Mrdjan Bajić - Radnička klasa ide u raj / MSU, Zagreb

Mrdjan Bajić - Radnička klasa ide u raj / MSU, Zagreb

Danas u 12 časova na južnoj platformi u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu Mrdjan Bajić preds...

Lidija Merenik i Ivan Grubanov / 56. Bijenale u Veneciji

Lidija Merenik i Ivan Grubanov / 56. Bijenale u Veneciji

O utiscima sa učešća na ovogodišnjem Bijenalu u Veneciji razgovarali smo sa predstavnicima Pavil...

Ivan Grubanov

Ivan Grubanov

U susret otvaranju 56. Međunarodne izložbe umetnosti - Bijenala u Veneciji, prenosimo proces posta...

supervizuelna@gmail.com

ISSN 2334-8038_supervizuelna (online)

Supervizuelna je elektronski magazin za savremenu umetnost i vizuelnu kulturu.Supervizuelna beleži, prenosi i analizira aktuelne ideje, dešavanja i teme iz domena savremene vizuelne umetnosti bez geografskih određenja, nudeći prostor za postavljanje pitanja i iniciranje razgovora o umetnosti današnjice.

 

 

Baza Supervizuelne nalazi se u Beogradu.

 

 

Redakciju Supervizuelne čine:

Ana Bogdanović, Žolt Kovač, Isidora M. Nikolić, Saša Tkačenko i Ivan Šuletić.