
ACTOPOLIS BEOGRAD
Finalna nedelja majskog programa beogradskog izdanja projekta ACTOPOLIS „FORMALNO NEFORMALNA. Beogradska samoorganizovana kulturna produkcija” bila je izuzetno intenzivna. Prenosimo mali deo atmosfere brojnih dešavanja: diskusija, izvođenja zvučnog rada, predavačkog performansa, predstavljanja…
Većina dešavanja odvijala se u prostoru tzv. Actopolis stana u Bulevaru despota Stefana. Nakon poslednjeg dešavanja 30. maja ovaj prostor je raščišćen i ponovo vraćen u anonimnost.
Zanimljivo je da su skoro svi radovi i projekti koji su realizovani u toku poslednje dve nedelje maja se naslojavali u ovom prostoru, pa se zvučna instalacija Irene Ristić proširila u prostoru, izložba Miroslava Karića i Marije Radoš se ubacila među postojeće radove, Zidne novine, tekst o Drugoj sceni i mapa BGD ART su našli svoje mesto u prostoru, deo jednog rada korišćen je za drugi rad, diskusije su se odvijale u svemu tome…
20. maja Irena Ristić je u punom obliku predstavila publici svoju četvorokanalnu zvučnu instalaciju, koju je radila na osnovu razgovora sa Draganom Protićem, Igorom Korugom, Marielom Cvetić, Vahidom Ramujkić, Nikolom Radićem Lucatijem, Tanjom Marković, Mirjanom Bobom Stojadinović, Nebojšom Milikićem, Noom Treister i Vladom Novakovićem. Ona je u razgovorima tragala za različitim idealnim modelom samoorganizovane kulturne scene, dovodeći u pitanje samu mogućnost njenog postojanja.
Osim rezultata u obliku zvučnog preklapanja prikupljenih iskaza, Irena je predstavila rezultate njene analize, pa je tako sagledala pre svega dve ključne tačke sučeljavanja viđenja samoorganizovanja: političku i finansijsku. Svoja zapažanja uživo je upoređivala sa gošćom Milicom Ivić, koja je jedna od ljudi koji vode Matrijaršiju, kroz njeno iskustvo i lične stavove.
U utorak, 24. maja, KURS je predstavio jedanaesto izdanje Zidnih novina„Karneval usred ruševina”, koje je nastalo u okviru Actopolisa. Autorka teksta je Iskra Krstić, a ilustracije je radio KURS. Ovaj broj problematizuje kulturnu produkciju koja nastaje pod uticajem hirarhije moći, posebno nastanak kreativnih industrija i njihov uzajamni uticaj sa krupnim privatnim kapitalom koji je pokrenuo džentrifikaciju Savamale.
Ovo izdanje objavljeno je na srpskom i na engleskom, a takođe u okviru Actopolisa producirane su vitrine za Zidne novine koje će trajno biti postavljene na nekoliko mesta u Beogradu. Izdanje možete da skinete sa http://www.zidne.udruzenjekurs.org/
Zidne novine bile su polazna tačka za razgovor o širem kontekstu kulturne produkcije, kroz kritički osvrt na dominantne tokove i preispitivanje mogućih alternativnih načina proizvodnje sadržaja kulture i umetnosti. Učesnici u diskusiji koja je trajala gotovo tri sata bili su Iskra Krstić – autorka teksta, Danilo Prnjat – samostalni umetnik i kritičar i Selman Trtovac, kao jedan od učesnika Urbanog inkubatora i zaposlen u Goethe-Institutu. Diskusiju je moderirao Miloš Miletić – član KURS udruženja i uredništva Zidnih novina.
Za sredu, 25. maja bila je planirana diskusija o projektu „Kamendinamike” Nebojše Milikića i Tadeja Kurepe, ali je pomerena zbog velikog i važnog civilnog protesta „Čiji grad?”. Tema tog dana je bila suđena – prava građana na životni prostor nasuprot samovolji gradskih čelnika, bilo u Kamendinu ili Savamali.
U četvrtak, 26. maja Marija Radoš i Miroslav Karić iz Remonta predstavili su izložbu crteža „Studija individualnog slučaja” sa učešćem EmeEmeEme, Maria Kolarića, Andreja Bunuševaca i Gorana Stojčetovića. U katalogu kustosi kažu „… u spektru različitih, mogućih aspekata razmatranja teme samoorganizovanja u lokalnim uslovima želeli smo da kao višegodišnji akteri frankenštajnski sklepanog prelaznog, kulturnog ne-sistema skrenemo pažnju na važnost individualnog, ličnog, intimnog iskustva. Takođe, želeli smo da ‘nemarnom’ postavkom izložbe koja će ‘bljesnuti’ samo jedne večeri u datom okviru koji je steže u sebe a ne otvara, ukažemo na nesvrsishodnost modela koje po inerciji primenjujemo i u izmenjenim uslovima kao i spremnost i nadu u radikalnija, hrabrija istraživanja novih situacija. Iskorak u nepoznato je bolan ali i izazovan.”
U petak, 27. maja Mariela Cvetić je po prvi put u svom radu izvela predavački performans, pod nazivom „Gaudeamus igitur: Samoorganizovani umetnik u stanju odomaćene agorafobije”. Ovaj performans nastavak je umetničke knjige koju je Mariela bila uradila povodom Actopolisa, koji zajedno preispituju ulogu (obrazovnih) institucija u vremenu samoorganizovanja u umetnosti. Kao poslednji deo trilogije, održana je uzbudljiva diskusija o umetničkom obrazovanju, sa naglaskom na suočavanju sa samoobrazovanjem u akademskom svetu i privatizaciji i elitizaciji obrazovanja.
Iako se radna nedelja završila, u predstojeća tri dana sledilo je još pet dešavanja!
U subotu, 28. maja umetnici i kustosi iz tri druga Actopolis grada predstavili su svoje koncepte i radove. Gostovali su umetnici Sevgi Ortač (Sevgi Ortaç) i Onder Ozengi (Önder Özengi) iz mardinskog Actopolisa, umetnik Haris Sahačić iz Sarajeva i deo kustoskog tima Gehajmagentur (geheimagentur – Matthias Anton i Daniel Ladnar) iz Actopolisa iz Oberhauzena.
Nedelja, 29. maj započela je internim dešavanjem „Inicijative” Anice Vučetić na neverovatno lepom mestu u Grockoj, sa pogledom iz ptičje perspektive na Dunav. Usvom projektu INICIJATIVE Anica Vučetić se „pozabavila […] uslovima u kojima vizuelni umetnici u Beogradu i Srbiji žive i rade.” Ona kaže:
„29. maja 2016. godine u okviru projekta Actopolis, u privatnoj kući u Grockoj, na periferiji Beograda, organizovano je jednodnevno okupljanje, na koje su pozvane kolege i prijatelji, koji rade u umetnosti i kulturi. U atmosferi druženja i zajedničkog obeda imali smo priliku da iznesemo i pribeležimo svoja iskustva i zapažanja u vezi našeg rada, uslova i svega važnog što smo detektovali u funkcionisanju domaće scene. […]
Stvaralaštvo i nove ideje i rešenja u svim oblastima ljudskog istraživanja i delovanja, nastaju danas najčešće u zeitnot-u i deadline-ovima, u trci za rokovima, novcem, profitom, prestižom, u stvaranju sve više novih, izlišnih potreba i projekata, u cilju povećanja proizvodnje, na račun ekologije. […]
Zaključili smo da su dobro organizovane, manje grupe umetnika i radnika u kulturi pogodne za formulisanje zahteva u odnosu na državne institucije, a zatim i iniciranje aktivnosti u cilju pregovora sa državom, ali da se ozbiljniji uticaj na organe vlasti i upravljanja može postići samo sa pozicija velike grupe, koja je u stanju da postavi zajednički imenitelj zahteva i zastupa zajedničke interese umetnika i radnika u kulturi.
Ključna reč ovog događaja je okupljanje.”
Od Grocke autobusom se žurilo u Actopolis stan na još jedan sloj radova na njegovim zidovima – više primeraka crteža-skice Vahide Ramujkić o klasnoj borbi, povodom projekta „Kamendinamike” Nebojše Milikića i Tadeja Kurepe. „Projekat Kamendinamike je aktivističko istraživanje koje ispituje mogućnosti realizacije murala na temu klasnih odnosa i klasne borbe u naselju Kamendin u Zemun polju, gde je veliki broj siromašnih, posebno romskih porodica, smešten u socijalne stanove. … Istraživački i dokumentarni pristup fokusiran je kako na odnos prema problemima klasnog društva na kapitalističkoj periferiji tako i na komunalne i institucionalne mogućnosti za realizaciju kritičkog umetničkog rada u javnom prostoru.
Konačno, sa Dorćola se autobusom žurilo u Zemun, u Matrijaršiju, gde su Ivica Đorđević, Aleksandra Sekulić i ekipa Medijske arheologije izložili dokumentarni materijal o Low-Fi pokretu s kraja devedesetih: puštali reviju Low-Fi videa, i propratili to muzikom.
„LOW-FI VIDEO REMEMBERED” imao je i drugi deo 3. juna u CUK Imagu. Ono je počelo redovnim izdanjem Fijuk sajma malih izdavača, praćeno izborom nasleđa Low-Fi Video programa (1997–2003), posle čega je nastupalo više beogradskih grupa.
U ponedeljak, 30. juna se išlo u nabavke za Delikatesni ponedeljak koji je beogradski Actopolis realizovao u saradnji sa organizacijom„Cultural Innovators Network”. Zajednički beogradski gosti iz oblasti kulture su spremali hranu ne iz jedne, nego više od devet zemalja: Jordana, Palestine, Egipta, Libana, Sirije, Turske, Bosne i Hercegovine, Nemačke… Dešavanje je naravno bilo u KC Gradu. Najveći deo je kasnio, naravno. Bilo je ukusno!